Momci kršni, zemlje i stoke napretek, ali mlade ni za lijeka

Narodna poslovica kaže da bez žene nema sreće ni nesreće, a to na svojoj koži najbolje osjete muškarci u Bosanskom Grahovu, gradiću u jugozapadnoj Bosni, gdje se živi teško i samotno.

Kršni momci, zemlje u hektarima, stoke u stotinama grla, ali djevojaka za udaju ni za lijeka. I tako je godinama. Mnoge su neženje već debelo zagazile u petu deceniju života.

Da bijela kuga ne bi od prijeratnog gradića u kojem je živjelo 9.000 stanovnika napravila tlo pogodno za snimanje horor-filmova, želi se pobrinuti Općinsko vijeće, tačnije predsjednik Duško Kuprešanin.

U saradnji s Udruženjem „Ognjena Marija Livanjska“ iz Beograda pomoći će, kako kaže Kuprešanin, neženjama u pronalasku supruga. I to nevjesta iz Albanije, tačnije okolice Skadra. Općinsko vijeće snosit će dio troškova, ali tek po zaključenju braka u Bosanskom Grahovu. To je uvjet.

– Ovo je jedinstven slučaj u BiH. Želimo spasiti sela. Ljudi imaju zemlju, stoku, ali naše djevojke uglavnom su se odselile u veće gradove. Tako da su ostali stariji muškarci koji polako odustaju od obrađivanja zemlje, jer ne vide smisao u tome – kaže Kuprešanin. Albanke su, kako ističe, patrijarhalno odgojene, dobre su žene i ne smeta im život na selu. Kuprešanin kaže da bi se djeca odgajala u onom duhu u kojem se, inače, odgajaju djeca na našim prostorima.

– U našoj općini ima 150 neženja, a već trojica momaka zainteresirana su da po svoje buduće supruge odu i do Albanije. Troškovi odlaska i dolaska njihovih roditelja su oko 3.000 KM. S obzirom na to da su patrijarhalno odgojene, bitno je da se njihovim očevima svide momak, njegova porodica i mjesto. Djevojke se i ne pitaju toliko – kaže naš sagovornik.

Ekipa „Dnevnog avaza“ bila je jučer u ovoj općini. Rijetki prolaznici objašnjavali su nam da neženja ima u Grkovcima. Pored ceste na ulazu u seoce sreli smo Milorada Ivankovića i Milana Jondžu. Pekli su rakiju od drijenka.

– Momak, daj mi kakvu ženu bolan, dovedi, samo neka radi. Nemoj da bude „prekrstila nogu preko noge, sjedi, puši i špricere ruši“. Živ ti meni bio – zavapio je Milorad, dok mu je Milan pokušavao objasniti da mi nismo provodadžije nego novinari.

Milan nam je ispričao da im je teško bez žena.

– Čovjek bi i radio, ali nemaš kome. Sve propada. Išli smo mi u Albaniju, dobre žene. Mlade. Sve kao pupoljci – kazao nam je Milan.

Nakon obavezne čašice, pozdravili smo gostoljubive domaćine i uputili se prema kući Željka Marinčića, koji bi se do Nove godine trebao oženiti. Nažalost, nismo ga zatekli u kući, jer je, kako su nam kazali njegovi roditelji Jelena i Mihajlo, otišao u Beograd.

– Bila nam je snaha, dolazila s roditeljima. Upoznali smo buduće prijatelje. Neće biti sretnijih ljudi od nas kada se naš Željo oženi. Pa da dođu unučići – priča majka Jelena.

Otac Željka Marinčića obećao je pozvati nas na svadbu i najavio petodnevno slavlje.

– Ima da se pjesma do Livna čuje. Žao mi zemlje, mislio sam da će mi sin otići, kome ću ostaviti zemlju. Kad se oženi, neću više imat brige umrijeti – dodao je Željkov otac Mihajlo.

U Srbiji i Crnoj Gori praksa „uvoza“ mladenki odavno je zaživjela, a nema nikakvih prepreka da Bosansko Grahovo probije led u BiH.

Kuprešanin: Moramo spasiti sela

Sretni roditelji: Sin Željko našao im snahu

Pročitajte više na: Dnevni Avaz Vijesti

Share This Post

Loading...