Imala je 12 godina kada su dogovorili za koga će se udati

Balkisa Čajbou (Balkissa Chaibou) nikad neće zaboraviti dan kad se vratila iz škole, a mama ju je pozvala pred grupu gostiju koji su došli u kuću.

– Pokazala je jednog od njih i rekla mi: „Za njega ćeš se udati.“ Prvo sam mislila da se šali, ali zatim mi je rekla da odem raspustiti i oprati kosu. Tad sam shvatila da je ozbiljna – sjeća se ova Nigerka.

Balkisa je tad imala samo 12 godina. Sanjala je da postane doktorica kad odraste. No, odmah je znala da bi joj udaja za bratića to onemogućila.

– Rekli su mi da, ako se udam, više neću moći učiti. A moja strast je učenje, to stvarno volim – kazala je.

U Nigeru se djevojčice moraju vjenčati u vrlo mladoj dobi te je ondje najveći postotak dječijih brakova na svijetu. Naime, čak 36 posto djevojčica se uda do 15., a 75 posto preostalih do 18. rođendana.

Ta tradicija potječe iz siromaštva, jer što se prije roditelji „riješe“ jedne kćeri, to im manje gladnih usta preostaje hraniti. Budući da su Balkisini roditelji imali pet kćeri, jedna manje se činila ekonomski smislenom računicom. 

Drugi razlog za ranu udaju krije se u vjerovanju da će se na taj način smanjiti broj djece rođene van braka. 

– Danas neka djeca nisu dobro odgojena, a ako se rano vjenčaju, neće osramotiti porodicu – objašnjava Hadiza Almahamoud, Balkisina majka. 

Balkisa se pak nastavila truditi u školi, te se dizala u tri ujutro kako bi marljivo učila. Ali kako je odrastala, brak se sve više bližio. Jednog dana, kad je imala 16, stigli su vjenčana haljina, cijena za mladu i koferi. 

– Osjetila sam duboku bol, stvarno mi se slomilo srce jer sam znala da se iznutra borim kako bih postala ono što želim, a ovi ljudi su predstavljali prepreke na putu moje evolucije.- kazala je.

No, ipak je skupila hrabrost i odlučila pokušati odgoditi brak dok ne završi niže razrede srednje škole. Majka ju je razumjela, ali kao žena nije mogla nikako uticati na odluku. Zato je djevojčica zamolila oca za kompromis. Rekla je da će pristati na vjenčanje, ali je sa suprugom željela provoditi samo praznike, dok ne završi školovanje.

No tradicija Tuarega, etničke skupine kojoj pripada Balkisa i njezina obitelj nalaže da stariji brat može odlučivati o budućnosti djece svojih mlađih braće i sestara. 

Stoga se njezin otac nije želio suprotstaviti svojem starijem bratu,  ocu Balkisina zaručnika, te su nastavljene pripreme za vjenčanje. Potpuno očajna, Balkisa se za pomoć obratila direktoru škole, koji ju je uputio na nevladinu organizaciju koja je poduzela pravne korake protiv njezinog oca i strica, zbog pokušaja prisile na brak. Na sudu je stric porekao sve za što je bio optužen i izjavio je da se radilo tek o nesporazumu, pa je slučaj odbačen. 

Ali kad se vratila kući, stric joj je zaprijetio smrću i rekao da će je, ako bude potrebno, zamotati u vreću i odvesti u Nigeriju. Upravo zato, Balkisa je hitno pomoć zatražila u ženskom skloništu koje je brzo slučaj prijavilo policiji. S obzirom da im je prijetilo hapšenje stric se s ostatkom porodice vratio kući, a nekoliko dana poslije svojoj porodici vratila se i Balkisa.

– Kad sam ponovno obukla školsku uniformu, osjećala sam se kao da sam se vratila u život. Kao da sam na novom početku – sjeća se Balkisa.

U međuvremenu su i njeni roditelji promijenili stav o braku i odlučili da nijednu kćer neće prisiliti na udaju, nego će im dopustiti da same odaberu supruge. 

Mariama Mousa, direktorica skloništa u kojem je Balkisa potražila utočište, izjavila je da je porodično nasilje veliki problem u Nigeru, jer su djeca prisiljena na brak i na kraju trpe kod kuće – psihičko i fizičko nasilje, te mlade supruge muževi često tuku i izbacuju iz kuće, čak i kad su trudne, piše BBC. 

Balkisa pak u potpunosti misli iskoristiti ovu drugu priliku koju je dobila i osjeća veliku odgovornost za porodicu jer zna da svi računaju na nju i motre što će učiniti i postići. 

Danas ima 19 godina i primjer je mnogim djevojčicama, iako ističe da nije u potpunosti protiv braka, nego samo protiv dogovorenih brakova, za koje smatra da bi ih djevojke trebale moći odbiti. 

Napominje da tijela djevojčica mlađih od 15 godina ionako nisu spremna za trudnoću i porod, te čak 34 posto adolescentskih smrtnih slučajeva u Nigeru odlazi na mortalitet među mladim majkama. 

Pročitajte više na: Dnevni Avaz Vijesti

Share This Post

Loading...