Kampovi užasa: Žene prvo siluju, pa tjeraju na abortus

Seksualno uskraćivanje sloboda, uključujući sprečavanje rađanja postalo je oružje Kine u borbi s rastućom muslimanskom populacijom

Žene su od kineskih vlasti potražile utočište preko granice, u domovini njihovih predaka – Kazakhstanu. No, iako su pobjegle, prate ih sjećanje na zlostavljanja koje su proživjele.

Neke od njih su rekle kako su bile prisiljene na abortus u kineskoj provinciji Xinjiang, gdje je najveća manjina muslimanskog stanovništva, dok druge tvrde da su im ugrađivali kontracepcijske uređaje protivno njihovoj volji. 

Jedna od pobjeglih žena je prijavila silovanje, a velik broj njih izvijestio je o seksualnom ponižavanju, od snimanja pod tušom do utrljavanja čili paste na njihove intimne dijelove. 

Te optužbe prate kinesko višegodišnje suzbijanje njihove muslimanske manjine, koja ne uključuje samo Ujgure (turska etnička skupina koja živu u istočnoj i srednjoj Aziji, a broji oko 7 miliona stanovnika, dok danas prvenstveno žive u Kini), već i Kazahstance i druge etničke skupine.

Lokalni aktivisti za ljudska prava otkrivaju širi obrazac zlostavljanja usmjeren posebno prema ženama, čiji je cilj suzbijanje sposobnosti reprodukcije. 

U decembru 2017. Gulzira Mogdyn, 38-godišnja državljanka Kazahstana i Kine, zadržana je u Xinjiangu nakon posjete Kazahstanu jer je WhatsApp pronađen na njenom telefonu. Smještena je u kućni pritvor i pregledana od strane liječnika u obližnjoj klinici, koji su otkrili da je trudna 10 sedmica. Rekli su joj da ne smije imati ono što će joj biti četvrto dijete. Sljedećeg mjeseca, rekla je Mogdyn, liječnici su joj izvršili abortus bez korištenja anestezije. Još pati od komplikacija. 

– Dva čovjeka su izgubljena u toj tragediji – moje dijete i ja – rekla je Mogdyn tijekom intervjua za „Independent“.

Državljanstvo te zemlje je dobila ljetos, a kaže kako joj je to dalo hrabrosti da javno govori o tome što je proživjela. Ona traži odgovor od Pekinga, a ako već nemaju namjere dati joj financijsku naknadu, želi barem ispriku. 

Aiman ​​Umarova, kazahstanska zagovornica ljudskih prava rekla je kako njena klijentica traži utočište u toj zemlji i želi ostati anonimna u strahu od osvete. Ona je bila prisiljena na čak dva abortusa dok je živjela u Xinjiangu. 

– Ove priče žena predstavljaju uzorak ponašanja. Njihovo ograničavanje seksualnih sloboda postalo je oružje Kine u borbi s muslimanskom populacijom – ističe Umarova. 

Američka vlada i grupe za ljudska prava procjenjuje kako je između 1 i 3 milona muslimana prisilno stavljeno u „reedukacijske kampove“ u Kini od 2017., a većina njih su Ujguri. 

Washington Post razgovarao je s dvojicom muškaraca, uključujući australskog državljanina Almasa Nizamidina, koji sumnjaju da su njihove supruge, još u pritvoru u Xinjiangu, bile prisiljene prekinuti trudnoću u kampu 2017. godine.

U skladu s kineskom politikom o jednom djetetu, pobačaji i kontraceptivni sredstva poticali su i često se provodili od strane dužnosnika koji imaju zadatak da smanje stanovništvo. Izuzete su nacionalne manjine, kojima je dopušteno još jedno dijete. Ta je politika napuštena prije tri godine, no to nije spriječilo nedavne poteze za suzbijanje etničkih manjina, rekla je Leta Hong Fincher, znanstvenica i stručnjakinja za ravnopravnost spolova u Kini.

– Postoji jasno pooštravanje kontrole nad reproduktivnim pravima nacionalnih manjina – ističe.

Sve to predstavlja genocid kako je utvrđeno Konvencijom UN-a o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida, rekla je Rushan Abbas, osnivač i izvršni direktor kampanje za Uyghurse sa sjedištem u Washingtonu.

Žene se u kineskoj kulturi doživljava kao „manje vrijedne“, kaže Abass čija je sestra prije godinu dana oteta u Xinjiangu te ju od tada nije čula. Neke optužbe idu dalje u povijest – nakon nemira u Urumqiju 2009., za koje analitičari kažu da su pokrenule oštre sigurnosne mjere koje su sada na snazi širom Xinjianga, studentica islamske studije Ruqiye Perhat zadržana je u različitim zatvorima četiri godine. Tamo su je, kako kaže, više puta silovali kineski čuvari, što je rezultiralo s dvije trudnoće. 

– Svaka žena ili muškarac mlađi od 35 godina bili su silovani i seksualno zlostavljani – izjavila je iz Turske, gdje i sada živi. Obje trudnoće bile su prisilno prekinute dok je bila u zatvoru, dodala je  Perhat, koja sada ima 30 godina.

Nekoliko bivših zatočenica izjavilo je da sumnjaju da su ih, kada bi mlađe i neoženjene žene noću izvlačile iz ćelija stražari silovali. 

– Ušli su i stavljali vreće na glave onih koje su htjeli – rekla je Gulzira Auelkhan, 40-godišnjakinja iz kazahstanskog sela Akshi koja je provela 18 mjeseci u kampovima. 

U julu se pojavilo otvoreno pismo bivšeg čuvara u kampu Xinjiang u znak potpore tvrdnjama tih žena. 

Kazakhstanac Berik, rekao je da kineski časnici gledaju žene u ćelijama putem monitora prije nego što odaberu jednu koju će izvesti. 

 – U kuhinji su dva stola, jedan za užinu i alkoholna pića, a drugi za „obavljanje stvari“ – kaže. 

Nekoliko ih je reklo da su bile prisiljene tuširati i koristiti WC u skupinama, u sobama opremljenim kamerama.

Zamoljeni da odgovore na te optužbe, iz kineskog ministarstva Vanjskih poslova rekli su da u kampovima rade na principu obrazovanja i treninga. 

-To kako Peking tretira Ugure je mrlja stoljeća – rekao je američki tajnik Majk (Mike) Pompeo, no druge država nisu osudile to ponašanje, čak ni one s većinskim muslimanskim stanovništvom. Čak je i kazakhstanska vlada neodlučna oko osuđivanja takvih zločina zbog moći svojih istočnih susjeda.

Svjetske organizacije već dugo upozoravaju na nasilje u tzv. reedukacijskim kampovima

Pročitajte više na: Dnevni Avaz Vijesti

Share This Post